Založno pravo

Založno pravo predstavlja ograničeno stvarno pravo koje ovlašćuje založnog vjerovnika da svoju tražbinu – ukoliko nije pravovremeno ispunjena – namiri iz vrijednosti određene stvari (zaloga), neovisno o tome tko je njezin vlasnik. Vlasnik zaloga (založni dužnik) dužan je takvo pravo trpjeti.

Na odgovarajući se način pravila o založnom pravu primjenjuju i na prijenos vlasništva radi osiguranja tražbine, kao i na druge pravne oblike osiguranja tražbine stvarima ili pravima, ako zakonom nije drukčije određeno.

Predmet zaloga (čl. 298.)

Založnim pravom može se opteretiti:

pojedinačno određena pokretna ili nepokretna stvar podobna za unovčenje (uključujući i idealni dio),

određeno imovinsko pravo iz kojeg vjerovnik može ostvariti namirenje,

više nekretnina zajednički, kao jedna cjelina (tzv. simultana hipoteka),

pripadnosti stvari, osim ako nije drugačije ugovoreno,

plodovi stvari (najamnine, zakupnine i sl.), kao samostalan zalog.

Posebna pravila vrijede za zaloge na brodovima i zrakoplovima, ako nisu drugačije uređena posebnim zakonima.

Neodvojivost založnog prava (čl. 299.)

Založno pravo je neodvojivo od stvari koju opterećuje. Kupac stvari automatski preuzima i teret založnog prava. Ono se ne može prenijeti s jedne stvari na drugu, osim ako je to zakonom izričito dopušteno.

Založni vjerovnik (čl. 300.)

Založno pravo osniva se u korist vjerovnika određene tražbine, radi osiguranja njezina namirenja.

Veza tražbine i založnog prava (čl. 301.)

Založnim pravom osigurava se:

namirenje određene novčane tražbine, postojećih ili budućih, uvjetnih tražbina,

uz glavnu tražbinu, osigurava se i naplata kamata, troškova čuvanja zaloga te troškova naplate.

Zajednička hipoteka omogućuje vjerovniku da slobodno bira nekretninu iz koje će se namiriti, osim ako zakonom ili ugovorom nije određeno drukčije.

Prednost pri namirenju (čl. 302.)

Založno pravo daje vjerovniku prednost pri naplati pred vjerovnicima čije tražbine nisu osigurane založnim pravom. Ako na istom zalogu postoji više založnih prava, prvenstveni red određuje se prema trenutku osnivanja prava.

Pravila o prvenstvenom redu, osobito kod hipoteka, uređuju se zemljišnoknjižnim pravom.

Promet založnog prava (čl. 303.)

Založno se pravo može:

prenositi i nasljeđivati, ali isključivo zajedno s osiguranom tražbinom,

opteretiti podzalogom, na koji se primjenjuju odgovarajuće odredbe o zalogu.

Hipoteka kao posebna vrsta založnog prava (čl. 304.)

Hipoteka je založno pravo koje se osniva bez predaje stvari u posjed vjerovniku, može se osnovati isključivo na nekretninama, a može se osnovati i na pokretninama ili pravima koja se evidentiraju u javnim registrima, u skladu s posebnim zakonima (tzv. registarska hipoteka).

Na hipoteku se primjenjuju posebne zakonske odredbe, a subsidiarno i opća pravila o založnom pravu.

Stjecanje založnog prava (čl. 305.)

Založno pravo može nastati na temelju:

pravnog posla – dobrovoljno založno pravo

sudske odluke – sudsko založno pravo

zakona – zakonsko založno pravo.

Pravo nastaje kada su ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke.

Ako vam je potreban odvjetnik specijaliziran za hipotekarno pravo, sastavljanje ili provjeru ugovora o hipoteci, ugovora o osiguranju tražbina ili drugih ugovora vezanih uz nekretnine i založno pravo, naš odvjetnički tim vam stoji na raspolaganju.